Inženjeri elektrotehnike projektuju, razvijaju, testiraju i nadgledaju proizvodnju elektrotehničke i elektroničke opreme. Oni i predstavljaju opremu kupcima i uče korisnike rukovanju. Njihova struka – elektrotehnika – ima korene u matematici i fizici, ali uključuje i znanja potrebna za kreativnu inženjersku primenu naučnih saznanja. Postoje dve temeljne vrste elektrotehničkih primena. Jedna se zasniva na upotrebi elektriciteta za proizvodnju i korišćenje energije. To je područje elektroenergetike i elektromašinstva, popularno nazvano područjem “jake struje”. Drugo područje primene odnosi se na prenos i obradu informacija. To je područje elektronike, automatike, radijskih i telekomunikacija, popularno nazvano područjem “slabe struje”. Skladno tome, dele se i inženjeri elektrotehnike na nekoliko specijalizovanih grupa.
Elektroenergetičari – bave se problemima proizvodnje, prenosa i korišćenja električne energije. Bave se korišćenjem konvencionalnih energetskih izvora i postrojenja, gde se načela i tehnike relativno sporo menjaju, ali istražuju i nove izvore energije, kao što su nuklearna energija, solarna energija, energija vetra i sl. Predmet njihovog rada mogu biti električne instalacije po zgradama, dalekovodi, transformatorske stanice, elektroenergetska oprema, klasične i nuklearne elektrane.
Elektromašinci – su stručnjaci za područje pretvaranja električne energije u mehaničku i obratno. Oni se bave električnim mašinama (motorima i generatorima), elektroničkim sistemima za njihovo automatsko upravljanje i nadzor i uređajima energetske elektronike.
Elektroničari – mogu se baviti projektovanjem mikro-elektroničkih komponenti (npr. čipova), izradom elektroničkih sklopova, odnosno konstrukcijom merne opreme, elektroničkih digitrona i drugih elektroničkih uređaja. Njihova praktična ostvarenja nalaze primenu u gotovo svim granama industrije, ali i u zdravstvu, školstvu, trgovini, svakodnevnom životu. Zato se mnogi inženjeri ovog profila često bave održavanjem i prodajom, kao i podučavanjem korisnika u rukovanju elektroničkim uređajima.
Automatičari – bave se problemima upravljanja tehničkim sistemima, kao što su vozila, avioni, roboti, a najčešće automatizacijom proizvodnih procesa. Usko sarađuju s drugim stručnjacima, kako bi automatizovali razne tehničke sisteme i zamenili čoveka u rutinskim poslovima ili proširili njegove mogućnosti.
Inženjeri za radio i telekomunikacije – bave se projektovanjem uređaja za prenos i obradu informacija: zvuka, slike ili računarskih podataka. Inženjeri radio-komunikacija projektuju radijske i televizijske uređaje, akustičke sisteme, radarsku i radiolokacijsku opremu. Inženjeri telekomunikacija proučavaju teoriju informacija i projektuju telekomunikacijske mreže i informacijske sisteme, npr. telefonske centrale.
Dodajte Vaš CV / POSLOVNU BIOGRAFIJU, kliknite na https://najboljekompanije.com/dodaj-cv/